Schrack Technik BH d.o.o., Mostar
  • Kabliranje optikom

    Tehnologija optičkog kabliranja za najveće zahtjeve u računalnim centrima ili mrežnim okosnicama po normiranim kategorijama OM1, OM2, OM3, OM4 i OS2.

Šta je svjetlo?

Svjetlo je vidljiv dio elektromagnetskog zračenja. Elektromagnetski valovi šire se u vakuumu brzinom svjetla.C0 = 300 000 km/s. Vidljivo svjetlo zauzima usko područje (pojasnu širinu) od 420 nm (ljubičasta) do 750 nm (crvena). U tehnologiji optičkih vlakana koristi se infracrveno područje valnih duljina od oko 800 nm do 1600 nm.

POZOR! Ne gledajte NIKADA u već priključen optički kabel. Infracrveno područje je nevidljivo, stoga se svjetlo emitirano s LED dioda ili lasera ne vidi, a može dovesti do trajnog oštećenja vida (valna duljina 850 nm).

Multimodno vlakno (višemodno)

U usporedbi s višemodnim vlaknom sa stupnjevitim indeksom loma, ova varijanta vlakna odlikuje se boljim umnoškom pojasne širine i duljine. Kod vlakna s gradijentnim indeksom loma indeks loma parabolično pada od sredine jezgre prema omotaču. Svjetlost se širi u obliku sinusa između jezgre i omotača. Ovo vlakno dostupno je s različitim promjerima jezgre.

Singlmodno vlakno (jednomodno vlakno)

Za razliku od gradijentnog vlakna (koristi se u multimodnom području), jednomodno vlakno je vlakno sa stupnjevitim indeksom loma. Na temelju konstrukcije u jezgri se može aksijalno širiti samo jedan mod, ne može nastati razlika u vremenu prolaska signala kao u multimodnom području, a modalna disperzija jednaka je nuli. Jednomodna vlakna najčešće se koriste samo u 2. i 3. prozoru. Na temelju malog promjera jezgre, obrada (upletanje) i proizvodnja tog vlakna je problematičnija i skuplja nego kod MM vlakna.

Konstrukcija optičkog vlakna

  • 1=jezgra
  • 2=omotač
  • 3=primarni sloj

Kontrukcija optičkog kabla s centralnom cjevčicom

Shema označavanja optičkih kabela

Gušenje

Za razliku od bakarne tehnologije, gubici u svjetlovodnoj tehnici su gušenja na optičkoj dionici. Ovaj je parametar jako bitan za fazu planiranja optičkih mreža i linija. Prigušenje u tom kontekstu ovisi o apsorpciji i raspršenju, kao i mehanički uzrokovanom pregibanju.

Umnožak pojasne širine i duljine

Što se više impulsa (binarno) može prenijeti u vremenskoj jedinici (sek.), to je veći kapacitet prijenosa optičkog vlakna. Kapacitet prijenosa može se preračunati u odgovarajuću pojasnu širinu. No, bitno je da opisana pojasna širina stoji na raspolaganju duž kompletne optičke prijenosne linije. Matematičkom formulom može se utvrditi odnos maksimalne frekvencije prijenosa prema maksimalnoj prijenosnoj liniji kao umnožak pojasne širine i duljine. Ovaj umnožak pojasne širine i duljine, pored prigušenja vlakana, zauzima u optičkoj tehnologiji najvažnije mjesto upravo u fazi planiranja optičke mreže.

Fizikalna svojstva

Načelno, staklena jezgra i stakleni omotač se sastoje od kvarcnog stakla koje potječe od kvarcnog pijeska (SiO2). Jedan od najpozitivnijih efekata je to što ta sirovina postoji u dostatnom obliku u zemlji. Optičko vlakno se sastoji od cilindrične jezgre i omotača obloženog oko nje. Uslijed svojstava koje staklo posjeduje, jezgra i cilindrični omotač reagiraju vrlo osjetljivo na zahtjeve pregiba i/ili torzije. Kako bi se opterećenja pregibanja i torzije mogla bolje apsorbirati, „staklo“ je obloženo primarnim slojem. Taj sloj ima bitnu zadaću: mehanička zaštita, zaštita vlakna od vlage (H2O bi se raspršila uoptičkom kabelu) i kodiranje u boji pri konstrukciji kabela kojemu su vlakna u snopu.

Osnove kabliranja optikom

U normi EN 50173-1 optički kabeli su podijeljeni po kategorijama (OM1, OM2, OM3, OM4, OS1 i OS2), a prijenosne duljine po klasama (OF-100, OF-300, OF-500, OF-2000, OF-5000, OF-10000). Staklena vlakna optičkog kabela razlikujemo kao multimodna vlakna (višemodna) promjera vlakna 50 μm odnosno 62,5 μm i singlemodna vlakna (jednomodna) promjera 9 μm.

Granične vrijednosti gušenja na optičkim prijenosnim duljinama